Kako razmišlja plava glava?!?

Evo mene opet. Cure mi stalno prigovaraju da moram nešto napisati a ja sam nekako lijena i nikako složiti par riječi. No sad ću ja njima pokazati :) Kako je prije par dana bilo Valentinovo a po gradu još uvijek moženo naći srčeka, odlučila sam napisati par riječi o nečemu što nikada neće izaći iz mode a to je...LJUBAV. (negdje sam pročitala da su traperice i ljubav vječni i da nikada neće izaći iz mode, i kad malo razmislim, stvarno je tako) No da se ja vratim na svoju temu. Kada razmišljam o ljubavi toliko mi toga pada na pamet a kada to trebam napisati, zablokiram. Zašto mi se to događa? Možda jednostavno neznam od kuda početi pa ću probati od nekakvog početka. (ovo što ću sada napisati namijenjeno je curama). Sve smo mi barem jedanput u životu bile zaljubljene (ako neke nisu, biti će, još imaju vremena) i zbog toga nam je svima poznat "onaj osjećaj". Zaljubljene cure dobro znaju o čemu pričam, a za one koje trenutačno nisu zaljubljene, pokušat ću malo bolje opisati taj osjećaj kako bi ga se i one sjetile. Većinom svi govore da kad si zaljubljena, osjetiš leptiriće u trbuhu. To je točno, ali to nije ni blizu onoga što zapravo osjećaš. Za ljubav je potrebno dvoje, pa tako kad nađete svog "gospodina pravog", počinje ono o čemu danas pišem. Probajte si zamisliti sljedeću situaciju. Vas dvoje, sami, oko vas neko romantično mjesto, vani je noć a mjesečina obasjava vaša lica (da nje nema, nebi se niti vidjeli u mraku ;)). Ti stojiš nasuprot njega i gledaš ga ravno u oči, prekrasne velike oči. Pogled ti bježi malo niže i odjednom ugledaš njegov osmjeh, koji je tu samo zbog tebe i da tebe razveseli. Gledaš u taj prizor, prekrasan prizor i ne vjeruješ da ti se to događa. Čovječe, pa ti se zaljubljuješ...U tom trenutku, ti si na samom vrhu planine, odozgo gledaš na svijet i imaš osjećaj kao da ga držiš na dlanu. Ništa ti nije nemoguće i sve ti se čini jednostavnim. Zaboraviš na sve probleme, školu, starce...On je tu, sve što želiš je uživati u njegovom osmjehu, osmjehu koji ti isog trena briše sve nesretne trenutke. To je ljubav...nešto prirodno i prekrasno između dvoje ljudi. To je jedan poseban svijet u kojem žive svi oni koji su zaljubljeni. Svijet gdje je sve lijepo i gdje se čini kao da ništa nemože poći po zlu. No i ljubav može boliti, pogotovo ako nam nije uzvraćena. No o tome ćemo neki drugi put. Zanima me što vi curke mislite o svemu što sam napisala, da li se i vama nešto slično dogodilo? E da i još nešto. Neznam jeste li čule za onu izreku BOLJE JE VOLJETI I IZGUBITI NEGO NIKADA NE VOLJETI pa me zanima što je vama bolje. To vas pitam jer mi je jedna osoba rekla da je bolje nikada ne voljeti nego izgubiti voljenu osobu. Čekam vaše odgovore...
Velika pusa od "zaljubljene"...

Stuff for your blog!

Pozdrav svima :)
Prije nego što počnem, moram zahvaliti Antoniji što mi je pomogla u izradi bloga: TARABITCH THANKS!
Bit ću pristojna pa ću se najprije predstavit ljudima. Moje ime je Ivana, idem 1.ekonomsku školu i da...prvi put pišem na svom vlastitom blogu. Volim ljude, život, svoje frendove, volim se puno smijati (ozbiljna sam kad kažem puno), hranu, izlaske, spavanje... Već ste i sami mogli zaključiti da sam plavuša i ponosno nosim tu titulu već par godina. Ako još neznate sve o plavušama, ovdje ćete saznati. Neznam što bih vam još napisala, Tarabitchka već ludi pa moram ići... Obećajem da ću drugi put nešto više napisati...pozdrav od plavuše